U subotu, 27.listopada 2012. godine, u našoj školi predstavljen je projekt i otvorena izložba o glagoljici na Cresu. Predstavljanjem projekta i postavljanjem izložbe obilježili smo Mjesec hrvatske knjige jer su glagoljicom pisane prve hrvatske knjige. Prezentacija, tekst i izložba naslovljena je prema početnim slovima glagoljske azbuke Az buki vedy glagole što bismo danas pročitali Ja koji slova znam .
U realizaciji projekta sudjelovali su učenici trećeg razreda gimnazije: Dina Mlacović, Matea Preksavec, Mirjam Sablić, Mia Šegota, Neven Prole, Ivan Jurković, Isabella Deželić i Ana Tramontana pod vodstvom profesorice Milice Prole. Uložili su puno truda i stekli nova znanja posjetivši Beli, Valun, Martinšćicu, Osor i Franjevački samostan u Cresu i Creski muzej.
Stari glagoljski rukopisi fotografirani su u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Hrvatskom državnom arhivu u Rijeci.Natpise u kamenu i tiskane knjige fotografirali su članovi Grupe.
Program je vodila Sonja Jakić, učenica četvrtog razreda,u izradi prezentacije sudjelovala studentica Mirna Kučić , a izložbu dizajnirala Lara Krupić, ing. grafičke tehnologije
Projekt je realiziran iz novčanu pomoć Primorsko-goranske županije te gradova Cresa i Malog Lošinja.
Stručni suradnici u realizaciji projekta su: msgr. Josip Bandera, gvardijan o. Zdravko Tuba, muzejska savjetnica Jasminka Ćus Rukonić i kustosica muzeja Inge Solis.
Klapa Senjal pjesmom je uveličala predstavljanje projekta.
Brigita Novosel, 2.g
Život sačuvan u starim glagoljskim tekstovima
Ponekad negdje u ljetnoj gužvi pažljivi promatrač na suvenirima može uočiti nekoliko neobičnih znakova za koje će mu svaki ljubazni prodavač reći da je to staro hrvatsko pismo koje se zove glagoljica.Po panoima škola izloženi su brojni plakati kojim se ističe važnost te iste glagoljice. Rijetko koga danas u ovom našem užurbanom vremenu zanima što je zapravo sačuvano u tim tekstovima. Tako se odričemo nečega što nismo dovoljno ni upoznali.
Zajedno sa svojim učenicima odlučile smo ponovo istražiti oba naša otoka i upoznati život skriven u tom starom danas uglavnom zaboravljenom pismu. U ovom tekstu bit će riječi samo o glagoljici na Cresu.
Svi smo ponosni na Valunsku ploču,ali malo nas zna da postoji i Bejska ploča. Na toj ploči je zabilježen privilegij koji su funkcioneri bratovštine sv. Sebastijana i Fabijana dobili od pape Julija. Natpis potječe iz 16. st. Na našem otoku postoji još nekoliko glagoljskih natpisa uklesanih u kamen. Posebno je zanimljiv jedan iz 15. st. na zidu samostana sv. Marije na Bijaru. Svjedoči da se na dan sv. Luke tamo održavao sajam. Zapisi u kamenu se nalaze i na grobljima,crkvama,nadvratnicima kuća, kamenicama i čvrsto su isprepleteni s prostorom na kojem su nastali. Njima se bavio akademik Branko Fučić , a u njihovom ponovnom otkrivanju pomogla nam je muzejska savjetnica gospođa Jasminka Ćus Rukonić.
Natpisi su dopuna rukopisnoj građi i zajedno s prvim primjercima tiskanih glagoljskih misala daju cjelovitu sliku glagoljaštva ovoga kraja.
Službeni jezik crkve i mletačke administracije bio je latinski i talijanski, ali su samostani na našem otoku svoju administraciju vodili hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom.
U 15.stoljeću su postojala tri samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša. Jedan od njih je samostan sv.Nikole u Porozini,drugi je samostan svetog Jeronima u Martinšćici,a treći je već spomenuti samostan sv. Marije na Bijaru.
Uz samostanske knjige glagoljaši su preuzimali i ulogu notara jer su po selima bile jedine pismene osobe te su pisali i oporuke,bilješke o prodaji i zamjeni zemljišta ili punomoći.
Glagoljske notarske isprave su se toliko proširile da su se od početka 17. st. počele čuvati uz prijevode u službenim dokumentima.
Dio glagoljskih rukopisa s otoka Cresa,koliko smo do sada uspjeli istražiti, nalaze se danas u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu,u HAZU i u Provincijalnom arhivu franjevaca trećoredaca glagoljaša također u Zagrebu. Povijesni arhiv u Rijeci tiskao je latinički prijepis dijela samostanskih primitaka i izdataka iz Martinšćice koje je obradio dr. Anđelko Badurina. Ti tekstovi čuvaju u sebi život ovoga kraja. Opisani su prihodi samostana koji su u to vrijeme bili od prodaje vina,sira,vune i janjećih kožica. Davali su u najam svoje pašnjake i barke, a novac su trošili na obnovu samostana,na hranu i odjeću.
Jedan takav zapis gvardijana iz Martinšćice iz 1601.g.glasi:
Dah za kolci Juriću Šprohniću 4 lire
Dah za melju žita u Plominu 2 lire i 5 soldini
Dah za četiri sići ula 36 lire
Dah za fažol u Cresu libru 1 liru
Dah za brodarinu kada idosmo u Cres 10 soldini
Dah za kapulu 12 soldini
Dah ednomu težaku ki nam rabi 2 dni 1 liru i 6 soldini
Dah za sol u Osoru 16 soldini
Što sve ti rukopisi čuvaju u sebi može se iščitati iz naslova kao što su Ostavština fra Mateja Vodarića(1734.),Oporuka Ivana Krbavića(1603.) ili Troškovi“ pravde“ s Orlečanima (1734.)
Glagoljicom su pisane i matične knjige krštenih,krizmanih i oženjenih od 16. do18. st. Belom,a pronašao ih je velečasni Bandera na šufitu gotovo uništene od vlage.
Uz rukopise na našem otoku postoji nekoliko tiskanih misala. Najstariji od njih je Misal po zakonu Rimskog dvora ili Senjski misal iz 1494.g. Tiskan je na pergameni,dvobojno (crvenom i crnom bojom). On je najstarija hrvatska tiskana knjiga,a jedan primjerak je u samostanu sv. Franje u Cresu. Postoji samo još po jedan u Budimpešti i Petrogradu te fragmenti misala u Odesi.
Zapisom na posljednjoj stranici misala objašnjava se kako je donesen u samostan. Martin Šubra je svoju bilješku dopisao 1597.g.
„Ovo knjige jesu Martina Šubre,koji je stol(stanovao) poli Svetoga Ivana na Luki,(a) koje mi je daroval Tomac Petrina Istriac“
Uz ovaj najpoznatiji misal u creskom muzeju čuva se misal tiskan glagoljicom u Rimu 1706.
Pripadao je obitelji Petris, a pronađen je u Grabrovici. Pravo iznenađenje priredio nam je don Bandera pokazavši kako u svom ormaru čuva još četiri misala i brevijara tiskana u 18.st.
Glagoljski tekstovi su neiscrpan izvor za proučavanje hrvatskoga jezika,za proučavanje podrijetla prezimena i obitelji koje su ih nosile, prava i običaja koji su vladali, ali svakako i stila izražavanja od jednog do drugog glagoljaša. Oni svjedoče dušu svoga vremena kada je breme života bilo teško, a slatko, marljivost mjerilo dobiti.
Od prikupljene građe zajedno s učenicima pripremili smo izložbu koju ćemo postaviti u prostor škole, a detaljniju prezentaciju i predavanje planirali smo za početak iduće školske godine. Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli u realizaciji našeg projekta i koji su naš put kroz tisućljetnu povijest ovoga kraja ispunili radošću i toplinom.
Milica Prole, prof.
Zrinka Jensch, prof.