Putem znanosti do održivog turizma


ODRŽIVI TURIZAM- ODGOVORNOST DOMAĆINA I GOSTIJU

 

Razmišljajući o ovogodišnjoj temi Znanstvenog inkubatora našli smo se pred mnoštvom zanimljivih pitanja.  Život našeg grada i otoka u mnogim je segmentima vezan uz turizam. Svjesni njegove važnosti željeli smo istražiti njegove dobre strane, ali i ukazati na one loše i tako doprinijeti njegovom održivom razvoju.

Svoje istraživanje započeli smo u OTRI –Otočnoj razvojnoj agenciji,  gdje smo razgovarali s
g. Ugom Toićem, a posjetili smo i ured Turističke zajednice. U zajedničkom promišljanju, izdvojili smo jednu temu koja nam se učinila osobito važnom, a to je pitka voda, odnosno Vransko jezero o kojem ovisi život na našim otocima.  Kako bismo dobili što više korisnih informacija, posjetili smo  poduzeće Vodovod i odvodnju gdje smo razgovarali s gđom Sandrom Rogić, a bili smo i na samom jezeru gdje smo se uvjerili u njegovu ljepotu i vrijednost. Koliko naši gosti znaju o Vranskom jezeru i kvaliteti vode, provjerili smo u anketi koju smo proveli.

U uvodnom dijelu upoznat ćemo vas s našim otokom, počecima turizma, smjernicama razvoja i problemima koje smo uočili.

 

O CRESU

Cres pripada cresko-lošinjskoj otočnoj skupini;  leži u sredini sjeverne hemisfere  te ga presjeca 45. paralela što blagotvorno utječe na klimu, biljni i životinjski svijet te na kvalitetu života na ovom području.

Cres je površinom  najveći hrvatski otok, a nakon Hvara, sa svojih 66 km dužine, drugi najdulji otok u Hrvatskoj. U širinu se prostire do 12 km. Otoci našeg arhipelaga dio su susjednog kopna od kojeg su odvojeni u dalekoj prošlosti. Otoci su, dakle, nepotopljeni ostaci reljefnih uzvisina, a kanali između njih su potopljene udoline. U geološkoj građi prevladavaju kredni vapnenci i dolomiti.

Na reljefno najvišem, sjevernom dijelu otoka proteže se vapnenački greben s nekoliko vrhova viših od 600 m, od kojih su najviše Gorice- 650m. Središnji dio Cresa ispunjava blago valovita vapnenaćka visoravan koja se prema jugu snižava.

Brdoviti sjeverni dio otoka ima strmu i slabo razvedenu obalu i relativno veliku dubinu mora, na istočnoj  i zapadnoj obali  uzdižu se strme litice, a na jugu se proteže  razvedena obala s mnogobrojnim uvalama. Ova se obilježja odražavaju i u mikroklimatskim razlikama –na sjevernom dijelu prevladava submediteranska klima, a u središnjem i južnom dijelu mediteranska klima.

Na sjevernom dijelu šire se šume i šikare zajednice crnog i bijelog graba, hrasta medunca, crnike i kestena, središnji dio otoka pretvoren je u pašnjake i maslinike, a na zapadnoj strani širi se gusta mediteranska makija. Ističu se i šume primorskog i crnog bora te livade samoniklog ljekovitog bilja.

Posebnu zanimljivost našeg otoka čine Vransko jezero i bjeloglavi supovi. Valja istaknuti kako na otoku nema zmija otrovnica.

Cres se sastoji od 26 naselja, a prema posljednjem popisu stanovništva na njegovom području živi 2879 stanovnika. Stanovništvo se bavi maslinarstvom, pčelarstvom, ovčarstvom, ribarstvom i turizmom. Turizam je gospodarska grana koja posljednji godina bilježi izuzetan napredak. Istražili smo kako je sve krenulo:

 

POVIJEST TURIZMA

Prvog lipnja 1845. godine  u organizaciji austrijskog Lloyda iz Rijeke na prvo organizirano izletničko putovanje parobrodom krenulo je 200  putnika. U Cresu su proveli nekoliko sati, divili se čistoći i pravilnosti ulica te uživali u domaćem vinu, janjetini i ovčjem siru. Cresani su se iskazali kao dobri domaćini i u znak dobrodošlice pucali su iz mužara, a posada broda i putnici odgovorili su klicanjem i pucanjem iz topa. Drugo putovanje uslijedilo je tri tjedna kasnije, 22. lipnja 1845. godine. Tom su prigodom domaćini priredili posebnu zabavu izvan gradskih zidina, pa su nekoliko dana kasnije u novinama »Eco del litorale ungarico« domaćini opisani riječima hvale: „…u ovom čistom mjestu vladaju gostoljubivost, srdačnost, društvenost. Kad se ubuduće budete odnosili na ljubaznost, slobodno recite creska ljubaznost, dobrota i gostoljubivost i tako ćete savršeno izraziti i dočarati te pojmove. Krajem 19. st. otvoren je prvi creski hotel Miramar što predstavlja početak modernog turizma.

Danas, 172 godine nakon ovog važnog trenutka za naš otok, turizam cvjeta. Turistički smještajni kapaciteti danas obuhvaćaju 9895 ležajeva (prema evidenciji TZ za 2016.) Najveći broj pripada kampovima, oko 5.500. U 2016. God. Ostvareno je 847.832 noćenja. Primjerice, u špici sezone, 10. kolovoza ove godine, u Cresu je boravilo 6937 gostiju što je 2,4 puta više od broja stalnih stanovnika.

Cres se i danas može pohvaliti svojom prekrasnom i očuvanom prirodom, bjeloglavim supovima, drevnim gromačama, endemskim i ljekovitim biljkama, maslinicima, pašnjacima na kojima slobodno pase creska ovca. Turisti mogu uživati u djevičanskom maslinovom ulju, ovčjem siru, janjetini i plodovima mora.

Mnogi su otoci na Sredozemlju zbog pretjerane urbanizacije i betonizacije obale izgubili obilježja prirodnosti, tako da se Cres opravdano smatra otokom najočuvanije i najraznolikije prirode i i ističe se kao iznimna eko – turistička oaza.

 

 

PRIMJERI DOBRE PRAKSE I PROBLEMI

U razgovoru s domaćinima i gostima željeli smo čuti njihova zapažanja o tome što bi se moglo učiniti kako bi turistička ponuda našeg otoka bila još bolja. Bili smo spremni čuti kritike, ali više od kritika čuli smo pohvale.

Evo zbog  čega gosti biraju Cres:

  • Cres je zadržao odlike destinacije u kojoj se zaista može uživati u miru pa i u vrijeme najvećih gužvi
  • u Cresu se nije dogodila, a nadamo se ni neće, apartmanizacija
  • čistoća mora i plaže koje nisu prenapučene
  • netaknuta priroda
  • pješačke staze

Iako smo bili  zadovoljni pozitivnim iskustvima, moramo priznati da se pohvale većinom odnose na ono što smo dobili u nasljeđe, a zasluga nas domaćina je što smo to uspjeli sačuvati.

 

Što se tiče ponude sadržaja koji bi gostima omogućili aktivni odmor, ona bi mogla biti puno bogatija, a obuhvatila bi:

  • upoznavanje gostiju s cijelim otokom i našim tradicionalnim vrijednostima
  • temeljenje  turističke ponude i na atrakcijama biljnog svijeta- endemično i ljekovito bilje još je uvijek nedovoljno korišten turistički resurs
  • obnavljanje starih zanata
  • otvaranje etnografskog muzeja
  • obilježavanje pješačkih i biciklističkih staza
  • ponuda zabavnih sadržaja

 


Kritike koje smo čuli odnose se na:

  • preveliku gužvu u samom centru grada koja nastaje zbog širenja ugostiteljskih terasa
  • glazba koja dolazi iz caffe barova preglasna je i ne poštuje vremensko ograničenje; I jedan i drugi problem tiču se komunalnog reda koji bi trebalo bolje provoditi
  • zbog korištenja javnih površina kao prostora gdje se izlažu proizvodi namijenjeni prodaji i postavljanja tendi, Cres pomalo gubi vizuru  renesansnog gradića
  • veliki broja turista koji boravi u autokampu, u grad dolazi biciklom, što stvara dodatnu gužvu
  • kako bi se dobilo više iskoristivog prostora plaža, uz more se već više godina nanosi pijesak koji negativno utječe na bioravnotežu mora- smatramo da bi prekomjerno nasipanje i mijenjanje obalne linije te stalno povećavanje kapaciteta na štetu kvalitete i autentičnosti moglo imati nesagledivo štetne posljedice na budućnost otoka
  • neadekvatno postavljeni znakovi na plažama vezano uz kućne ljubimce
  • smještajni kapaciteti kao i turistička ponuda koncentrirana je u samom gradu dok su sela uglavnom zanemarena
  • u vrijeme gužvi na trajektnim pristaništima, domaći nemaju nikakvu prednost iako je često razlog njihovog putovanja odlazak liječniku

 

Neki od primjera turističke ponude koja je doprinijela vrednovanju naših prirodnih resursa su svakako:

  • Eko centar u Belom koji se bavi zaštitom bjeloglavih supova
  • Udruga Ruta koja je pokrenula niz aktivnosti vezanih uz ovčju vunu
  • Manifestacija Creska ovca- izložba creske pasmine Pramenka u Orlecu
  • Creska butega – mali sajam koji se tri put tjedno održava na trgu, a koji nudi autohtone proizvode kao što su maslinovo ulje, med, preparate od različitog bilja, te rukotvorine.

 

 

 

 

JEZERO

Jedan od problema s kojim se susreće sve više gradova jest pitanje otpada. Iako u Cresu pitanje otpada ne predstavlja gorući problem pokušali smo pronaći neka rješenja koja bi pridonijela da otpada bude što manje.  Otpad se odvaja i dio reciklira, ali  njegovo zbrinjavanje predstavlja znatan trošak. Tijekom ljetnih mjeseci kada se broj stanovnika višestruko poveća, poveća se i količine otpada.

Flaširana voda jedan je od proizvoda koji se prodaje u velikim količinama. Našim istraživanjem željeli smo pokazati koliko bi upoznavanje gostiju s činjenicom da je voda iz Vranskog jezera pitka, umanjila konzumaciju flaširane vode, te postoji li neko ograničenje što se tiče korištenja vode.

Na početku smo potražili informacije o samoj vodi, njenoj kvaliteti i korištenju. Posjetili smo poduzeće Vodovod i odvodnja gdje smo u razgovoru s gđom. Sandrom Rogić   dobili iscrpne informacije o samom jezeru i vodi. Bili  smo i na  samom  jezeru gdje smo se, vođeni
g. Aleksom Flegom, dugogodišnjim djelatnikom na jezeru,  izbliza uvjerili u ljepotu i vrijednost Vranskog jezera.

Evo što smo doznali o našem jezeru.

Vransko se  jezero zbog nekoliko razloga naziva prirodnogeografskim fenomenom. Ubrajamo ga u kriptodepresiju – udubljenje ispunjeno vodom čija je površina 12 m  iznad morske razine, a dno 61m ispod morske razine. Najveća  je kriptodepresija u Hrvatskoj. Vransko se jezero ubraja u slatkovodna jezera, a smješteno je u središnjem dijelu otoka Cresa. Dugo je oko 5,5 km, a široko do 1,5 km. Srednji vodostaj  iznosi 13 metara iznad razine mora. Površinom od 5,8 km2 , sadrži više od 200 milijuna mslatkovodne vode. Vapnenci koji prevladavaju na našim otocima, su veoma propusne stijene pa se većina  oborina ne uspijeva dulje zadržati na površini, stoga nema stalnih površinskih vodenih tokova.

Porijeklo vode u jezeru odavno privlači pozornost domaćih, ali i stranih istraživača. Rezultati istraživanja su različiti, no mogu se svesti na dva objašnjenja. Prvo se zasniva na hipotezi da se jezero opskrbljuje vodom iz podzemlja, koja dotječe iz kopnenog zaleđa. Drugo se pak odnosi na činjenicu da je Vransko jezero autohtono jezero – dokazano je da nije povezano s izvorima vode na kopnu, kao što se nekoć mislilo, već voda u jezeru potječe od atmosferskih padalina (kišnice). Markeri koji su ubačeni na Velebitu i u okolici Rijeke nisu se pokazali u jezerskoj vodi. Bušenja u okolici jezera su pokazala da vode ima i u podzemlju i ta voda sporo otječe prema jezeru. Najvažniji dokaz da je Vransko jezero uistinu autohtono jest činjenica da detaljna istraživanja jezerskog dna nisu nigdje pronašla izvor koji bi ukazivao na vodu porijeklom s kopna. Dokaz za otjecanje vode podzemnim putem u more jest i u činjenici da i pored prostranog okolnog površinskog sliva sa kojeg voda pritječe u jezero, razina vode u jezeru ne raste u skladu s tom količinom.

Od životinjskog svijeta u jezeru ima štuka, jegulja, šarana i klenova čije podrijetlo nije razjašnjeno. U priobalnom dijelu možemo vidjeti vodomare, gnjurce, patke, a u prelijetanju i rode i čaplje.

 

Izgradnja vodovoda započela je 1946. ,a Cres je vodu dobio 1953. godine. Zbog povećane potrošnje tijekom godina povećavao se kapacitet crpne stanice, a 2015. godine provedena je temeljita obnova građevinskih elemenata i elektrostrojarske opreme .

Naš posjet  započeli smo na 27 m nadmorske visine gdje se nalazi  vodosprema u koju se pohranjuje voda iz jezera.  Iz vodospreme voda se spušta prema naseljima na otoku, a samo se do  Orleca i Krčine  vodu treba pumpati jer se ova naselja nalaze na većoj visini.
U vodospremi se nalazi 3500 m3 vode što odgovara potrošnji u jednom danu zimi. Ljeti je to oko 14 000 m3. Tu se nalazi i klorna stanica. Voda se dezinficira prije ulaska u vodospremu klor-dioksidom da se spriječi eventualno onečišćenje koje se putem moglo dogoditi. Činjenica da se voda samo dezinficira, bez ikakvih ostalih tretmana i agresivnih kemijskih supstanci, govori o njenoj kakvoći i kemijskoj ispravnosti. Važno je naglasiti da bi se mogla  piti ravno iz jezera.

Jedan od problema su gubitci vode, no u posljednje 3 godine oni su smanjeni od 30 na 25 %. Vodostaj ljeti pada 1 cm dnevno. Od  toga se pumpa 2 mm, a ostalo, 8 mm, je isparavanje, a nešto odlazi u more. Prošle je godine potrošeno 2 300 000 m3. Iako se radi o velikoj količini, nema ograničenja u potrošnji. Istraživanja su pokazala da je granica do  koje može ići potrošnja  3 100 000 m3. Sljedeće ograničenje je vodostaj.

Na samoj obali i sami smo mogli očitati vodostaj koji iznosi 10 m. Najniži vodostaj bio je 1990. i 2012. godine kada se spustio na 9 m kao posljedica 9 sušnih godina. Kritična točka je 3 m nakon koje bi slana voda mogla prodrijeti u jezero. Trenutno se nalazimo u ciklusu opadanja, ali zahvaljujući obilnim oborinama 2015. vodostaj nije prenizak. Najviši vodostaj zabilježen je 1938.  (16.68 m), a u posljednjih 30 godina najviši je bio 13.71m, što govori da postoji trend opadanja razine.  Do svih ovih zaključaka došlo se zahvaljujući detaljnim mjerenjima koja su se provodila kroz 25 godina od 1976. do 2001. godine.

U kakvoću vode uvjerili smo se sami kada smo se osvježili čistom jezerskom vodom. Kakvoća se prati sukladno propisima EU i hrvatskog nacionalnog zakonodavstva. Interni laboratorij Vodoopskrbe vodi analizira svakodnevno, a Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ , mjesečno. Rezultati se objavljuju u vidu godišnjih izvješća i javno su dostupni na web stranicama.

Najvažnije pitanje koje nam se nametnulo je kako sačuvati vodu od onečišćenja, odnosno gdje se kriju opasnosti?

Samo jezero i vodozahvat nalazi se na lokalitetu koji je nepristupačan za javnost. Područje sliva vrlo je slabo naseljeno, s malo sadržaja vezanih uz aktivnosti koje bi mogle u većoj mjeri negativno utjecati na promjenu kakvoće vode u jezeru. Najveći rizik od ugroze Vranskog jezera prijetio je sa središnje prometnice Cres – Lošinj. Iako prolazi rubim dijelovima slivnog područja, u slučaju kakve prometne havarije vozila s opasnim teretom, jezero bi bilo u opasnosti. Nakon rekonstrukcije 2000. godine napravljeni su separatori koji bi u slučaju izlijevanja opasnih tvari spriječili njihovo otjecanje i miješanje s jezerskom vodom. Što se pristupa tiče, ostaju stroge mjere zaštite i nije dozvoljen pristup.

 

Zanimala nas je mogućnost vođenih posjeta jezeru s obzirom da je sada zabranjen pristup bilo grupama bilo pojedincima. G. Flego nam je pojasnio kao je bilo pokušaja da gosti posjete jezero, ali da se to pokazalo rizičnim za njegovu sigurnost. Iako postoje znakovi, tijekom ljeta sve je više onih koji „zalutaju“ u želji da se okupaju u jezeru. Od g. Flega doznali smo da postoji plan u kojem bi se izradio vidikovac s kojeg bi posjetitelji mogli vidjeti jezero i gdje bi mogli dobiti informacije o njemu.

 

A N K E T A

Rezultati ankete su pokazali da većina ispitanika zna odakle naš otok dobiva vodu, njih 95%. Tu treba uzeti u obzir činjenicu da je 80% ispitanika više puta svoj godišnji odmor provodilo  u Cresu i to

22%       1 – 5 puta

23%       10 puta

30%       više od 10 puta, a među njima ima i onih koji Cres posjećuju 40 ili 50 godina.

Svi oni koriste vodu za piće iako neki koriste i onu flaširanu. U prosjeku to je 1L flaširane vode po osobi na dan. Kada tu brojku pomnožimo s brojem noćenja koji iznosi  oko 850 000 dolazimo do značajnih brojki.

Od onih koji su prvi put posjetili Cres 20 %,  43 % nije znalo da je voda pitka. Nakon što su dobili informaciju o ispravnosti vode iz Vranskog jezera polovica njih je odgovorila da će je odsad koristiti.

Što se tiče razvrstavanja otpada, 85 % ispitanika otpad odlaže u za to predviđene spremnike, ali 15 % to ne čini jer u objektima gdje borave ne postoje takvi spremnici, a spremnici u kojima se otpad skuplja su udaljeni od mjesta njihovog boravka.

Smatramo da je svaki korak koji će ići prema tome da se smanji otpad vrijedan truda, a jedan je i taj da se smanji potrošnja flaširane vode.

Kako bi posjetitelji bili upoznati s jezerom i njegovom pitkom vodom potrebno je osmisliti promociju koja neće predstavljati rizik za njegovu sigurnost.

Evo nekih naših prijedloga:

  • Od samog dolaska na otok ne postoji nijedan natpis koji bi goste upoznao s činjenicom da se na otoku nalazi Vransko jezero ida je njegova voda pitka. Predlažemo postavljanje jumbo- plakata i tiskanje drugog promidžbenog materijala.
  • Potaknuti iznajmljivače da u svojim objektima gostima pruže informacije o Vranskom jezeru.
  • Izrada prigodnih suvenira (čaše, šalice…).
  • Potaknuti ugostitelje da promoviraju vodu iz Vranskog jezera (prigodni bokali, podmetači za čaše).
  • Izrada naljepnica koje bi se lijepile uz slavine na kojima bi pisalo da je voda pitka.

 

Održivi turizam veliki je izazov i odgovornost i za domaćine i za goste. Moramo paziti da ekonomski aspekt ne potisne ekološki i etički.

Zaključili smo da je Vransko jezero od iznimne važnosti te da ga treba popularizirati, ali ne komercijalizirati u vidu izletničkog turizma, sportskog ribolova i sl. Ograničenja u korištenju vode za piće nema jer je ta količina zanemariva u odnosu na potrošnju za ostale potrebe. Međutim, otpad koji nastaje od kupovine flaširane vode nije zanemariv. Svi se moramo angažirati kako bi se u budućnosti na svakom stolu našla čaša bistre, zdrave vode s našeg jezera.

Nadamo se da će ovaj rad biti poticaj za otvaranje drugih tema i istraživanja jer  znanstvenim pristupom možemo doći do pravih rješenja koja će turizam odvesti u pravcu održivosti.

 

Našu prezentaciju možete pogledati ovdje.

Podijeli