22. generacija creskih maturanta je nakon nekoliko mjeseci zahtjevnih priprema spremna za svoju dugo iščekivanu večer. Želimo im da sve prođe onako kako su i zamislili i da s puno pjesme privedu kraju svoje četverogodišnje druženje! 
22. generacija creskih maturanta je nakon nekoliko mjeseci zahtjevnih priprema spremna za svoju dugo iščekivanu večer. Želimo im da sve prođe onako kako su i zamislili i da s puno pjesme privedu kraju svoje četverogodišnje druženje!
Konačno se vratih nakon dužeg odmora! Što mogu, uvijek ima malo (ili puno, ovisi) neizbježne lijenosti u životu. Dobro, što se sve dogodilo u ovom vremenskom razmaku a to nisam komentirao…
Naravno, sad bih mogao komentirati o izbjeglicama i o Zika virusu, ali se o tome već punom parom govori, ne želim ispasti kao da kopiram druge.
Došlo je i prošlo natjecanje iz matematike; na koje isprva nisam htio ići prije nego što me prof. Melita uvjerila da je dobro bar probati. Onda sam pomislio: „Probat ću, možda mi ide matematika.“
Nekoliko dana kasnije sam saznao da sam bio jako u krivu. Dok sam pisao ispit, kroz um su mi prolazile misli kao „Ovo nije za ljude s normalnim mozgovima!“ i „Otkud da ja taj broj izvučem, iz nosa?!“. Na kraju sam uspio dobiti 6/50 bodova, i mogu iskreno reći da je to više nego što sam očekivao.
Bar znam kemiju.
„I što reći o natjecanjima?! Vrijedi pokušati i vidjeti gdje si. To je početak da bismo znali kamo dalje.“ – rekla bi prof. Chiole.